"NA ULICI SAM VIDELA SLIKU SVOG OCA U NOVINAMA I VEST DA JE UHAPŠEN" Ćerka generala Pavkovića ekskluzivno za Kurir: Rekao je "Neko mora, sada sam to ja"
Nebojša Pavković, general-pukovnik Voјske Јugoslaviјe je u periodu od 2000. do 2002. godine obavljao dužnost načelnika Generalštaba Voјske Јugoslaviјe, a tokom rata na Kosovu i Metohiјi 1999. godine obavljao јe dužnost komandanta Treće armiјe Voјske Јugoslaviјe.
Kao što Nebojša Pavković do samog kraja nije odustao od borbe kada je bilo najteže, Marija Pavković nikada nije odustala od borbe za svog oca.
Marija Pavković je ušla u birokratsku borbu kao što je njen otac ušao u borbu za slobodu i čast otadžbine, a ona je svoju ispovest podelila u emisiji "Neispričano" na Kurir televiziji. Ona se osvrnula na to kako pamti početak rata na Kosovu i početka bombardovanja:
- Bila sam svesna još od 1998. ali toga nije bilo u našim medijima, znala sam iz priče sa njim da se ozbiljne stvari dešavaju. Bila sam svesna njegove pozicije i odgovornosti ali nisam bila spremna na to da će postati poznat, biti na televiziji, da će prezime koje i ja nosim biti na televiziji, bilo mi je čudno. Mama i ja smo te dane bombardovanja provodile kao svi obični ljudi, trpele sve što i oni, bile smo kod kuće. Ja sam i tada bila razmišljanja kako Bog da, kako svi, tako i mi - kaže Pavković.
Pavković kaže da je bila tužna jer je rođendan njenog oca 10. aprila, a ona je čitav taj dan čekala njegov poziv kako bi mu čestitala rođendan.
- Nisam znala da su se tad vodile velike borbe, bila sam tužna i mislila sam Bože, čuvaj ga. Uvek sam imala osećaj da je on meni dete, ne znam zašto.
Ona kaže da je svako od članova porodice imao problem u periodu akcije "Sablja", a ona je tada bila student:
- Na neobičan način sam saznala da je uhapšen. Prolazila sam kroz Knez Mihailovu na putu do fakulteta, neki prolaznik je držao novine i preko strane je bila glava mog oca i vest da je uhapšen. Zbog vanrednog stanja niko nije mogao da ga posećuje, to bolje zna njegova uža porodica, ja tada nisam živela sa njim. U junu je sproveden na VMA na operaciju štitne žlezde. On je govorio javno, ali nikada detaljno, kakav je horor tada preživeo i koliko mu je bilo urušeno zdravlje. Mnogi koji su završili tada nepotrebno i nedužni u tom pritvoru su javno pričali kakvi su to uslovi bili - kaže Pavkovićeva.
Pavkovićeva objašnjava da su oni dobili vest da je sproveden na VMA kada mu je izvađena štitna žlezda, imao je veliki rez preko čitavog grla i bio je izuzetno mršav:
- To nije običan pritvor, nismo imali posete i informacije. Od trenutka kada je došao na VMA nam je pričao šta je proživeo i kako je bilo u samici i zatvoru. Rekao je da nikada nije doživeo takav horor kao u samici - kaže Pavković.
Ćerka generala kaže da je 2004. godine, godinu dana pre nego je general poslat u Hag, prilikom pobede demokratske vlasti na izborima njoj otac rekao da to definitivno znači da će biti poslat u Hag.
- Odlučio je da se skloni i odluči šta će dalje. Vi ste na nekoj optužnici i vaš narod i državu ucenjuju i pritiskaju da će biti sankcija ako se ne predate. Sa druge strane, znate da ste nedužni i da vas možda čeka kraj života ako odete. Hteo je da se povuče jer je već imao dve operacije raka, odlučio je da se povuče u prirodu i razmisli. Nakon akcije "Sablja" on je bio sam zbog razvoda sa suprugom i zamolio me je da živim sa njim i pomognem mu. On je tada kada sam imala 22 godine odlučio da ja budem ta koja će ostati u bazi, njegovoj kući i pokušavam da držim sve pod kontrolom, komunikacija sa novinarima, policijom, vlastima, prijateljima, neprijateljima ide preko mene - kaže Marija Pavković.
Marija Pavković kaže da je velika odgovornost bila na njenim leđima pa je i sama imala zdravstvene probleme zbog stresa, pa je bila i privođena na informativne razgovore, kao i ostatak porodice, gde bi bila zadržana čitav dan kako bi pokušali da saznaju gde je on.
- Ja zaista nisam znala gde je on. Bili smo u kontaktu ali nisam pratila gde je. Upadala je policija, pretresali su stan, pretili, zamrzli penziju pa nisam mogla da funkcionišem. Pretili su njegovoj najstarijoj ćerki otkazom, mislim da je to bilo i sprovedeno. Svi smo trpeli, i najbliži priajtelji. Bilo je turbulentno i teško vreme, trajalo je do proleća 2005. godine kada su on i general Lazarević odlučili da više ne stradamo svi mi, članovi porodice, ode tamo i bori se da dokaže istinu - kaže ćerka generala Pavkovića.
"Marija, neko mora, sada sam to ja"
Presuda je izrečena 2009. godine, a Pavkovićeva kaže da se Hag držao čvrsto argumenta komandne odgovornosti:
- Nisam očekivala da neko ko je u sredini komandnog lanca dobije najveću kaznu. Ako je stalni argument bila komandna odgovornost, a on je bio u sredini komandnog lanca, bilo mi je čudno što je on dobio najveću kaznu. Strašno sam to doživela kao i svi članovi porodice. U tim trenucima on je tešio mene. Ja sam plakala, bila sam jako razočarana, znala sam da će biti žalbenog postupka ali on je mene tešio i govorio "Marija, neko mora, sada sam to ja". Ja sam pitala zašto baš on, zašto baš on najgore da prođe, on je meni rekao da je sve za ljude. Pomislila sam ako je on jak i ostaje čvrst, kako ja smem da plačem i histerišem, to je to, pomirimo se sa tim i izdržavamo ono što sledi - kaže Pavković.
Podsetimo, Nebojša Pavković, general-pukovnik Voјske Јugoslaviјe je u periodu od 2000. do 2002. godine obavljao dužnost načelnika Generalštaba Voјske Јugoslaviјe, a tokom rata na Kosovu i Metohiјi 1999. godine obavljao јe dužnost komandanta Treće armiјe Voјske Јugoslaviјe. Haški tribunal ga јe 2009. godine osudio na 22 godine zatvora.
Penzionisani general vratio se u Srbiju, nakon što je Međunarodni rezidualni mehanizam u Hagu doneo odluku o njegovom prevremenom puštanju sa kazne od 22 godine zatvora, i to zbog ugroženog zdravstenog stanja.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs